Kanali predstavljaju podjelu frekvencijskog prostora na dijelove. Svaki kanal zauzima mali frekvencijski pojas sa odredjenom sredisnjom frekvencijom. Kanala definiranih 802.11b standardom ima 14. U Hrvatskoj je dopusteno koristenje 13 kanala, dok je npr. u Francuskoj dopusteno koristenje 2 kanala. U Japanu smijete koristiti svih 14 kanala, a u Sjedinjenim Americkim Drzavama smijete koristiti 11 kanala. Bitno je za istaknuti da su kanali vrlo blizu, frekvencijski gledano, pa susjedni kanali utjecu jedan na drugi ( smetaju jedan drugome ). Zato je mudro i kulturno vlastiti kanal udaljiti od vec postojecih sto je vise moguce. Kod 802.11g standarda koji visoku brzinu prijenosa postize “posudjivanjem” frekvencije od susjednih kanala, ali tako da im ne smeta previse, postoje svega 3 neprekrivajuca kanala i to redom : 1, 6, 11. Noviji AP-ovi sa opcijom SuperG prijenosa podataka zauzimaju cijeli frekvencijski spektar od prvog do jedanaestog kanala i time efektivno onemogucuju komunikaciju drugih stanica kao sto i druge stanice smetaju ovim AP-ovima. Pozeljno je da vlasnici ovakvih uredjaja iskljuce SuperG opciju kako nebi stvarali drugim uredjajima smetnje. Gubitak na brzini, ako ga uopce i ima je zanemariv u odnosu na funkcionalnost.
po vasem iskustvu i dojmovima, koja je nabolja klijent antena za prosjecnog korisnika koji ima usb/pci karticu i cca 5-10m lmr kabela, a spaja se naravno na cvor pogonjen mikrotik os-om na kome su ili omni ili neka usmjerena antena(vagi, panel, grid..)
Spominjem klasican klijent slucaj, gdje postoji opticka vidljivost, detalje o cvoru sam vec prije naveo, a daljine od klijenta do cvora su 200m pa do 3km, 4km. Do sad sam uglavnom koristio Vagice (16dBi) i panelke (12dBi). Kako ste vi rjesavali te situacije i sa kojom opremom? U zadnje vrijeme je sve vise pojedinaca koji imaju samo laptop kojim se iz svog stana/sobe zele spojiti na wlan infrastrukturu. Na koji nacin njih rjesavate?
(odgovor je prebaćen i uređen s rasprave na forumu forum.wifi.hr) [http://forum.wifi.hr/wifi-oprema/odg-preporuka-antene-za-klijenta-t467.0.html;msg2755#msg2755 rasprava na forumu]
budući sam prijemijetio da se početnici u wirelessu koriste ovakvim pitanjima jer su nedovoljno upućeni, možda im pomogne odgovor da se neke stavri malo razjasne.
na samo pitanje ne može se dati jednostavan odgovor koji ovakav korisnik očekuje. wireless nije žica i ovisi o hrpi paramtera.
najprikladniji odgovor dao je kolega i vrlo iskusan “vajrelesaš” dajhard i nisam mogao odoljeti da ovdje ne stavim, uz njegovu dozvolu, odgovor.
Ono što si ti pitao, a što mislim da treba razjasniti "Spominjem klasican klijent slucaj" ... AFAIK, u Wirelessu tako nešto NE postoji. ''Zrak ima propagaciju signala, antena ima pojačanje signala, pigtail ima gubitak signala, radio čip ima izlaznu snagu. OK, na papiru je to par izraza i plusevi i minusi. U praksi... err... nije.'' ''Antena treba biti takva da konekcija na AP bude s prihvatljivim signalom. Prihvatljiv signal je onaj s kojim ostalim korisnicima neće biti narušena kvaliteta linka, a novi korisnik će također imati dobar link.'' ''Meni osobno se čini da bi svaki klijent trebao imati najmanje -70dBm prema APu. Ako netko ima -75dBm, to pogledam kak radi, obično ne stvara neke probleme.'' ''No, ako dođe padobranac koji nije htio potrošit 50kn za opremu sa -83dBm na AP, neće baš bit dobrodošao. Ako imaš Atheros čip, treba ti drugačija razina signala nego ako imaš Ralink, Broadcom i slično. Zatim, ovisi i kakav link imaš, G, A, N, B.'' ''Za dobar B link je -89dBm čisto dovoljno da radi stabilno. Npr., meni ACX111 kartica uredno radi 800KB/s sa -87 do -89dBm, 400 metara, elektrificirana pruga drito na LOSu (ne puca link, al rate padne na 1 Mbps dok vlak ne prođe). Za G link s Ralinkom, -75dBm je vrijednost s kojom će link raditi dobro, međutim, ukupni protok na APu će sigurno biti malo smanjen. I tak...'' ''Eto, sad, dal će on to dobit panelkom, kantenom, tanjurom od 3 metra ili golom bakrenom žicom od 30mm, tako svejedno.'' ''Najviše što se kod nas troši su:'' ''- kantene (0m < udaljenost < 400m)'' ''- panelke 17dBi (400m < udaljenost < 2km)'' ''- 24-rka / satkantena (1km < udaljenost < 10km)'' ''.. iznad 10km mislim da se nitko nije spajao na AP s omnicom/sektorkom'' ''Recimo, kod mene u kvartu, dođem fino panelkom 17dBi na cca 400m od APa, signal -55dBm, transfer jedva ide, ping ogroman.'' ''Odem na selo, 4km od omnice, signal -65dBm, link leti da boli glava.'' ''Eto, ako ti je to malo pomoglo, super.''
Najbolji kabel koji se kod nas moze nabaviti je LMR 400 kabel. Njegova deklarirana radna frekvencija sa najmanjim gubicima je 400mhz. Ponasanje na 2.4ghz je prihvatljivo. Dakako, ovo nije najbolji kabel, moguce je naci i LMR 1200 koji je naravno, puno bolji. Sto je njegova deklarirana frekvencija blize 2400 mhz to je kabel bolji i skuplji. Konektori dolaze u raznim varijantama. Najcesce se na antenama i pojacalima koriste N-Type konektori pa je potrebno prilagodjavati konektore na vasim uredjajima na N konektore. To se postize kratkim kabelom koji s jedne strane ima odgovarajuci konektor za vas uredjaj, a sa druge strane N-Type ( N-Female ili N-Male konektor ). Taj kratki kabel se naziva pigtail. Svaki konektor unosi gusenje signala u iznosu od 0.5 do 2 db pa se prema tome biraju konektori tj. bira se novcanica u novcaniku :o).
802.11b je danas najrasireniji standard. Podrzava propusnosti do 11 mbit/s. 802.11b+ je Texas Instruments inicijativa za povecanje brzine koristenjem PBCC kodiranja signala. Brzine koje je moguce postici iznose 22 mbit/s, a nedavnim nadogradnjama 44 mbit/s. 802.11b+ u pocetku nije bio standard pa su se uredjaji prodavali sa namjenom nadogradnje na 802.11b+ ( 22 mbit/s ). Danas je ostavrena tehnika pomocu koje se PBCC iskoristava za ostvarivanje brzine od 44 mbit/s. 802.11a je standard koji podrzava brzine prijenosa do 54 mbit/s. Frekvencija na kojoj ovi uredjaji rade je 5 ghz. Kako je frekvencija visa linkovi na vece udaljenosti sa malim ( dozvoljenim ) snagama su manje vjerojatni. 802.11g je standard koji kao i 802.11a podrzava brzine prijenosa do 54 mbit/s samo sto radi na 2.4 ghz. Za ostvarivanje ovih brzina koristi se ODFM modulacija koja je u odnosu na PBCC nepovoljnija za udaljene linkove. Pri koristenju 802.11g koristi se short preamble kako bi se kolicina samih podataka po paketu maksimalno povecala. Short preamble = manja operativna udaljenost.
Power-over-Ethernet ( POE ) je nacin dovodjenja napajanja pristupnoj tocki ( u kojem god modu radila ) pomocu UTP kabela s kojim je spojena. Najefikasnije ostvarenje Power-over-Etherneta je koristenje po dvije zice unutar UTP kabela za vodjenje jedne linije istosmjerne struje. Time se smanjuje otpor kabela na pola. 100BaseTX kabel ( standardni 100 mbit kabel ) ne trosi cak cetiri zice pa ovo smijemo raditi. Bitna je napomena da UTP kabel nije najbolji izbor jer je po svojim svojstvima visoko otporni kabel. Za duljine koje ne prelaze vise od 30 metara je ova konfiguracija zadovoljavajuca jer uzrokuje sitan pad napona. Ako vam napon padne toliko da uredjaj ne funkcionira potrebno je nabaviti napajanje koje daje nesto visi napon na ulazu kako bi se kompenzirao pad napona na UTP kabelu. Ako radite na duljinama UTP kabela koje prelaze 15 m bilo bi pozeljno razmisliti i o utjecaju statickog elektriciteta te konfiguraciji terena po kojemu kabel ide. Najgori slucaj je naravno zrak. Ako ste u mogucnosti provesti uz UTP kabel jos jedan, vodljiviji mogli bi na taj nacin rijesiti potencijalne probleme, ali ako je tako, zasto onda ne provesti napajanje posebno sa daleko jeftinijim kabelovima za te namjene.
Antene ne pojacavaju signal nego ga oblikuju. Najjednostavnija antena, tj. dipol daje radijacijski uzorak u obliku sfere ( kugle ). Antene koje “pojacavaju” signal oblikuju tu kuglu u nesto povoljnije. Omnidirekcione antene formiraju nesto poput palacinke dok unidirekcione antene suze signal toliko da je on u jednom smjeru jak dok ga u ostalim smjerovima gotovo i nema. Sumovi i smetnje se pomocu antena ne uklanjaju nego pojacavaju ovisno o smjeru iz kojega dolaze. Pojacala su aktivni elektronicki uredjaji i oni pojacavaju vecinom signal dok sumove nastoje potisnuti. Rezultat je kvalitetniji signal puno vece snage nego izvorni. Bitno je za napomenuti da zakonska ogranicenja u Republici Hrvatskoj onemogucuju pojacavanje signala iznad 100mW, tj. vasa izracena snaga ne smije biti iznad 100mW. Antene i pojacala sluze za kompenziranje gubitaka na konektorima i kabelovima. Cijene pojacala se krecu od 300 americkih dolara na vise i nema ih u hrvatskoj za nabaviti. Interesantno je da osnovni chip u tim pojacalima kosta 5 dolara.
SWR je kratica od engleskog naziva Standing Wave Ratio, a oznacava mjeru efikasnosti zracenja energije koju vas predajnik prilikom predaje stvara. Losi kabelovi, antene ili los izbor polozaja moze utjecati na SWR. SWR se izrazava u omjeru X:Y. Najpovoljniji omjer je 1:1, sto znaci da se sva stvorena enerija izraci i da se nista od stvorene energije ne vraca u predajnik. Ovo je idealan slucaj kojemu se samo mozemo pribliziti u odredjenoj mjeri. SWR omjer 2:1 i nizi je prihvatljiv za upotrebu, ovisno o vasem predajniku ( pola snage se vraca u predajnik ).
Odgovor potražite na stranici.
RouterStation je proizvod konfiguracijski identičan (ista arhitektura) Mikrotikovom RB433AH osim razlike u količini RAMa, nekim IO uređajima i u kvaliteti izrade (Tikova ploča vs Ubiquiti je vidljivo lošija). Više možete saznati ovdje.